Regulacija online kockanja i klađenja štiti igrače u Ujedinjenom Kraljevstvu

Kao razmjerno pozitivan primjer regulacije ćemo izdvojiti Ujedinjeno Kraljevstvo (Engleska, Škotska, Wales, Sj. Irska) gdje United Kingdom Gambling Commission (UKGC) provodi korake koji reguliraju prava igrača i oglašavanje klađenja i kockanja. Ukratko, više ne možete oglašavati ili nuditi free bets (besplatne oklade) igračima u Ujedinjenom Kraljevstvu ako ne zadovoljavate kriterije UKGC-a.

Nema zabrana, već propisivanje pravila

Ovo je pozitivan primjer zbog toga što se ne radi o nikakvim zabranama – kao ova koja se uskoro priprema u Hrvatskoj – već se radi o regulaciji. Svaka online kladionica ili online casino koji zadovoljavaju uvjete mogu imati UKGC licencu koja košta od nekoliko tisuća do nekoliko stotina tisuća funti godišnje, a prihod se koristi upravo za daljnje promicanje regulacije. Prihodi agencije su već premašili 20 milijuna funti godišnje, što znači da je UKGC ustanova koja ima stvarnu moć i stvarnu kontrolu nad onime što regulira.

Ilegalno je nuditi usluge kockanja ili klađenja stanovnicima Ujedinjenog Kraljevstva bez posjedovanja licence UKGC-a, što je zapravo jedina zabrana u cijeloj priči. Zabranjuje se neregulirani rad, ali se u isto vrijeme nudi pravni okvir onima koji žele nuditi usluge kockanja i klađenja. Tako se postiže regulacija – nuđenjem dostupnog pravnog okvira. Za usporedbu, u Hrvatskoj ne postoji legalan način da se strani online casino ili strana online kladionica licenciraju u Hrvatskoj (osim ako imaju fizičku prisutnost), već samo postoji zabrana djelovanja.

Porez ide u državni proračun

S obzirom da je UKGC nadležno tijelo koje izdaje licence i time direktno daje nekome priliku za rad ili mu tu priliku oduzima, ovdje se postiže kontrola nad operaterima i u vidu prikupljanja poreza. Ne samo da licencirani ponuđači igara na sreću moraju plaćati porez kako je propisano zakonom, već vrlo često i plaćaju kazne ako su, recimo, dozvolili osobi koja je jasno ovisna o klađenju da se i dalje kladi. Sav taj novac ide u državni proračun odnosno u proračun UKGC-a, što dalje jača tu agenciju. Ovo je svakako superiorno rješenje onom hrvatskom – gdje strane kompanije već godinama i desetljećima zarađuju na hrvatskim igračima, a da hrvatska država od toga ne zaradi ni lipe – jer nije ni omogućila pravni okvir koji bi zatim državi dao moć nad stranim kompanijama i omogućio prikupljanje poreza.

Igrači su zaštićeni

Zabranjeno je lažno oglašavati ponude za klađenje i kockanje, npr. razne bonuse na prvi depozit. Zabranjeno je kontaktirati igrača i nagovarati ga da se kladi ili kocka. Zabranjeno je uzeti uplatu od igrača za kojeg se zna – ili samo sumnja – da je ovisan o kocki. Puno toga je zabranjeno, a sve s razlogom da se igrače ne dovodi u zabludu, da ih se ne nagovara, i čak da ih se štiti od njih samih ako slučajno imaju problem s kockom. Ako opet usporedimo ovo s Hrvatskom, ovdje su igrači apsolutno nezaštićeni i bilo tko im može raditi što god želi. Ne postoji institucija koja će igrače zaštititi, a pogotovo ne postoji institucija koja ima stvarnu moć da zaštiti igrače – pogotovo ne preventivno.

Kritičari će reći da je UKGC otišao predaleko i da se radi o organizaciji koja štiti ljude od njih samih, i to je istina, ali to ne mijenja činjenicu da je ovo pravi okvir kakav treba postojati u državi koja želi na adekvatan način postići dvije najbitnije stvari: zaštitu svojih građana i novac u svom proračunu. Ovo je najuspjeliji primjer reguliranja kocke u Europi i u svijetu. Zabranama i pokušajem očuvanja monopola domaćih kompanija se ne događa nijedna od tih stvari, kao što možemo vidjeti na primjeru bilo koje države koja je odabrala takav put.

Oporezivanje igara na sreću na način da se oporezuju igrači (i uplate i dobici) je najgluplji mogući način prikupljanja poreza od igara na sreću. Time se igračima onemogućava da dobivaju na klađenju i na kocki, dok se u isto vrijeme pušta stranim operaterima da iznose novac iz Hrvatske bez da za to plate i lipe poreza. Bitno je imati sposobne ljude koji mogu organizirati nešto što funkcionira, a ne izvikivati parole o tome kako je kocka štetna, pokušati izbaciti kocku iz društva (to se ne može), a u isto vrijeme ne raditi svoj posao na zaštiti igrača i na punjenju državnog proračuna.

U Ujedinjenom Kraljevstvu su svjesni da postoji potreba za uređivanjem odnosa, i poduzeli su korake na uređivanju tih odnosa – bez zabrana.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *